Malo koji hrvatski pisac svojim je djelima tako pomno pratio sve faze i mane socijalizma, pišući prvenstveno o sloju novostvorenih bogataša: vlasnika butika, sportaša, prevaranata i probisvijeta. Kužiš, stari moj najpoznatiji je roman Zvonimira Majdaka. Model je "proze u trapericama", a razlog leži u jeziku kojim je roman pisan. To je opušten i spontan jezik mladih, koji time pružaju otpor prema birokratizaciji. Radnja romana događa se u Zagrebu za vrijeme socijalizma. "Koliko rulja kune kaj mora sipati poreznicima lovu, toliko je Glista bio hepi što je porez izmišljen i što ga u socijalizmu nisu ukinuli kao što su obećavali." U romanu se kroz dijalogr i razmišljanja likova može vidjeti uvijek prisutan sukob između starije i generacije i mladih. Roman obiluje erotskim scenama i humorom, črsto i ironičnim. Govori o neostvarenim iluzijama tadašnje mladeži, o brutalnosti života i o čežnjama za nekim boljim životom.