"Evo, preljubazni čitatelju, moje brodovlje, što se prije nekoliko godina bilo otisnulo iz luke, sada je napokon - ne nakrcano Krezovim i Midinim bogatstvom, nego književnim blagom, ne bez oluja, ni bez svakodnevna olujna mora, a ni bez jedara - neokrnjeno pristalo uz obalu, mimo moju i tvoju nadu, ali ne izvan očekivanja."

Ove je nadahnute riječi ispisao naš najveći leksikograf Ivan Belostenec prije otprilike tristo trideset godina. Nikada slavan, za života osamljen u svom grozničavom nastojanju da jeziku kojim je govorio podigne vječni spomenik, i danas je ostao u sjeni. Zadovoljni sobom, nebrojeno smo puta prekršili zavjet izgovoren ustima naših slavnih predaka - da ćemo s neskrivenim žarom čuvati uspomene na one koji su stvarali našu povijest.

Ova je knjižica pokušaj da se barem na ovaj način odužimo mnogim Hrvatima, koji su svoje znanje i duh ugradili u intelektualno biće izrastajuće Europe. Iako su mnogi od njih, u nas prestali čak biti i uspomena, trag koji su za sobom ostavili nedvojbeno mora služiti na čast kako njima, tako i narodu koji ih je iznjedrio. Taj mali brodić koji držite u rukama, napučen tek sjenama koje su svoje nanje prosipale starim kontinentom, vratio se tako u matičnu luku. Na nama je da ga ovdje i zadržimo. U našim srcima, u našim sjećanjima.