U njegovo su ga doba zvali revolucionarom, danas ga zovu Sinom Božjim. Gdje leži prava istina o Raspeću?

Suviše mnogo kršćana ne poznaje Boga na drugi način, osim preko Isusa. Odbacimo li Isusovo božanstvo, i njihova će vjera u Boga biti ugrožena ili uništena. Za to nije kriv Novi zavjet. Najveća je krivnja na onima koji su iskoristili ljudsko neznanje i praznovjerje te predstavili Boga u liku čovjeka.

Priče o njegovom rođenju su idealizirane, i isprepliću se s legendama o junacima Izraela i Grčke iz kojih izvlače svoje osnovne sastojke. Drevna crkva je gorljivo čuvala taj mit pretvorivši ga u dogmu.

Budući da se vjera većine kršćana temelji ili klima na uče- nju o Kristovu božanstvu, dogma se i dalje održava na štetu onoga što je doista značajno za razumijevanje Isusa i njegova doprinosa.

Pri proučavanju povijesnoga Isusa, ne postavlja se pitanje njegova božanstva, jer prije poganskih utjecaja u razdoblju prvobitnoga kršćanstva nijedan židovski vjerski autoritet nije izjednačavao Mesiju s Logosom, vječnom Riječju Boga niti ga je zamišljao kao inkarnaciju Boga.

Uz sve ono što je Crkva naučavala i na čemu je stoljećima ustrajala, upućeni kršćanski znanstvenici otkrivaju Isusa, koji je poput stranca, koji na prvi pogled nije ni toliko ugodan ni pristupačan kao idealizirano polumitsko božansko biće iz kršćanske vjere. Moraju li kršćani upoznati i prihvatiti pravoga Isusa ili će Crkva tu nedoumicu pokušati izbjeći oblikujući nove mitove o njemu?